Vrijeme nije zaborav
Prošle su dvadeset i četiri godine. I danas tražimo riječi koje bi dostojno i snažno opisale sve one patnje grada mučenika i patnje Vukovaraca. A tada zavlada šutnja i muk. Teško da i jedan jezik na svijetu može pronaći riječi dostojne toga užasa. Teško je reći što su sve proživjeli ljudi toga grada suočeni sa zlom rata. 
Tražimo riječi za Vukovar suočeni sa strašnim slikama kolona ljudi koje su poput sjena odlazile iz grada. Vukovar je najviše od svih naših gradova bio suočen sa strahotama i divljaštvom onih koji su sebe nazivali ljudima. Rat je nešto najpogubnije što se može dogoditi čovječanstvu, napisao je Siniša Glavašević u svojim Pričama iz Vukovara. Upravo je to u potpunoj silini iskusio Vukovar.
A Vukovar je samo htio biti dobronamjeran i miran grad uz Dunav, kakav je uvijek i bio. Vrijeme je lijek, vrijeme je zapisnik prošlosti, ali i putokaz za izgrađivanje budućnosti.Ali vrijeme ne znači zaborav.
Danas grad Vukovar ponosno stoji kao da prkosi svojim novim licem. To je grad koji je postojao i kada je bio u ruševinama, potpuno neprepoznatljiv. Njegovi poginuli su i dalje s njim, a živi mu odaju počast. Ponosni grad stoji unatoč i usprkos svemu!
Zapalimo svijeću i odajmo počast svima koji su svoj život utkali u  Vukovar!

                                                                      Učiteljica Dubravka Lišić